Spin (dubinska) psihologija

Da ne bi davio sa stručnim definicijama ovog dijela dubinske psihologije opisaću to na način kako ja vidim Spin psihologiju. Spin psihologija polazi od toga da se iza svih akcija krije dublji interes (svjestan ili nesvjestan). Broj glupih i nepotrebnih sukoba, idiotskih reakcija i zahtjeva kod običnih ljudi pokazuje koliko mnoge stvari radimo nesvjesno i koliko našim akcijama upravljaju interesi koji nismo ni svjesni. Često sam se i sam žučno svađao na zamjerku nekoga da to što ja radim ne valja, mislio sam da se sasvim razumno ponašam dok nisam shvatio da i sam imam nesvjesne komplekse da li je to dobro što ja radim, nisam se svađao zbog kvaliteta svog rada već zbog moje duboke nesigurnosti u svoj posao, da sam duboko bio svjestan da valja to što ja radim ne bi imao potrebu da se svađam i da nekome razjašnjavam kako stvari stoje. To je primjer nesvjesnog interesa, i malo je ljudi koji nemaju neki duboki kompleks kojeg nisu svjesni, dobar primjer svjesnog interesa je priča o dvije sestre koje se svađaju ko će dobiti narandžu dok im je roditelji ne uzmu jer se nisu dogovorili, kasnije se ispostavilo da je jednoj sestri narandža bez kore trebala za sok a drugoj samo kora za kolače, da su vodili računa o skrivenim interesima mogli su sasvim dobro proći.

Naravoučenije ove priče:

• Svim akcijama ljudi upravljaju interesi, svjesni ili nesvjesni
• Kada radimo bilo šta sa ljudima osnovno je otkriti taj pravi interes, vrlo često je on skriven kako od nas samih tako i od onih sa kojima pričamo ili pregovaramo jer ga ni sami nisu svjesni
• Najbolji način da doprijemo do toga skrivenog interesa jeste da postavljamo pitanja, od površinskih potreba npr. “zašto vam to treba?”  da bi došli do pitanja koja će nam otkriti prave interese npr. “Kako ćete se osjećati kada dobijete to što vam treba?”

Ovo je jedan od najprostijih i najkorisnijih savjeta kako pričati sa ljudima za koji znam.

Getting Things Done - moja implementacija

Getting Things Done je u svijetu trenutno najpopularnija i po mom mišljenju najbolja metoda raspodjele vremena. Ako želite da saznate više o njoj pogledajte linkove koje sam stavio, ovdje ću opisati samo moja iskustva sa ovom metodom.

Ranije mi se često dešavalo da imam zbrku u glavi od raznih obaveza jer sam istovremeno morao misliti kako odgovoriti na mailove, napisati izvještaj, otići u teretanu, kupiti nešto u prodavnici, završiti neki posao oko registracije u sudu… Problem je nastajao što sam morao misliti na male obaveze i planirati velike projekte istovremeno, što sve zajedno donosi puno zbrke i stresa kao i momente kada sam se često pitao gdje ja to uopšte idem i šta radim sa tolikim obavezama. GTD je takav sistem da pomaže da se razdvoje veliki projekti (horizontalni menadžment) i male obaveze (vertikalni menadžment) na nekoliko mijesta: kalendar, to-do lista, fascikle sa projektima, lista čekanja, notes za ideje. Najveća prednost koju sam dobio jeste fokus, sve nove ideje i obaveze koje dobijam zapisujem u notes da ne bi razmišljao odmah o njima i blokirao rad na trenutnim projektima a sve obaveze su raspodijeljene između kalendara, to-do liste i liste čekanja.

U svom P800 držim kalendar i to-do listu, mali papirni notes koristim kao mjesto za zapisivanje novih ideja i obaveza (pregledam ih svako jutro za predstojeći dan) i microsoft office one note koristim kao skladište materijala za projekte na kojim radim. Pregled projekata radim jednom sedmično, kada ubacujem i izbacujem projekte po potrebi. GTD mi se pokazao kao vrlo loš za stalne obaveze koje imam svaki dan (tipa sport, meditacija…) kao i za obaveze koje su emocionalnog tipa kao što je dijeta i sl. Ali što se tiče poslovnih obaveza i projekata puno mi je pomogao da radim produktivnije i smanjim stres. Jedan od najkorisnijih online alata za GTD po meni je simplegtd, a na blogu  anabubula postoji odličan wallpaper GTD procesa.

Informacioni dizajn

Često se zaprepastim kada vidim koliko vremena sam “uzalud” potrošio za računarom surfajući po netu i čitajući razne feedove. Nije da sam milioner pa da mi svaka minuta znači 150$ i sl. ali ipak krivo mi je kada vidim da sam “izgubio” 3 ili 4 sata uzalud praktično. Za to vrijeme mogao sam otići na kafu popričati sa nekim, prošetati kroz park, baciti partiju basketa, naučiti nešto korisno… Sve to odbacim u želji da ne propustim neku bitnu i zanimljivu informaciju, da nešto “naučim”, da se opustim.Činjenice su da se daleko lakše i zdravije opustiti kroz šetnju, sport, fotografisanje nego kroz sjedenje u obliku kifle i “piljeći” u ekran dok čitam gomilu beskorisnih podataka. Problem nastaje što u toj gomili nepotrebnih informacija nalazi se i ono što volim da čitam i što mi je korisno. U stvarnosti dobijem dnevno 40 članaka i ostanem 3 sata sortirajući članke “odvajajući žito od kukolja”, surfajući (povučen radoznalošću zbog raznih linkova). U google readeru imam osijećaj da više vremena potrošim razdvajajući loše od dobrog nego čitajući ono “dobro” što preostane.

Bilo bi idealno da mogu da sjednem za računar i dobijem 3 kvalitetna i korisna članka da ih pročitam za 15-20 minuta i idem dalje. Pošto još nije “izmišljena” takva zadovoljavajuća tehnologija moraću se dovijati kako znam i umijem da uštedim slobodno vrijeme za pametnije stvari. Prva stvar od koje polazim jeste da postoji čitava jedna nauka koja se bavi time - Informacioni dizajn. Uz pomoć odličnog članka Miodraga Kostića, napravio sam svoju strategiju kako se izboriti sa poplavom podataka.

Prvo Informacija treba da bude samo ono što se može i što se primjeni u praksi - sve drugo su podaci.

• Fokusirati se samo na sajtove koji su vezani za “moju” stručnu oblast. Nije logično ako se bavim informatikom čitati dosta feedova iz religije, politike, sporta - sem onih najboljih koje stvarno volim da čitam
• Filtrirati sve feedove kroz naslove i podnaslove što je brže moguće kako bih dobio ono što vrijedi

Neuspijesi

“I’ve missed more than 9000 shots in my career. I’ve lost almost 300 games. 26 times, I’ve been trusted to take the game winning shot and missed. I’ve failed over and over and over again in my life. And that is why I succeed.” - Michael Jordan

Na jednom od članaka o nesupijehu sa lifehack.org naišao sam na spisak poznatih ljudi koji su u svojim karijerama imali čitav niz neuspijeha i katastrofalnih odluka. Među njima su: Abraham Lincoln (nekoliko puta poražen na izborima, bankrotirao i imao nervni slom), Thomas Edison (imao preko 1000 pokušaja dok nije napravio sijalicu), Alexander Graham Bell (njegov najveći izum telefon odbili su smatrajući ga igračkom) , Albert Einstein (loš učenik u osnovnoj školi), Henry Ford (bankrotirao pet puta) …

Često sam slušao poslije teških poraza sportista kako ljudi prosto počnu da se utrkuju ko će više da ih “popljuje” i omalovaži, takav stav prema porazu imaju ljudi sa ovih prostora.  Nekada imam osjećaj da jedva čekaju da neko propadne da dokažu da su na neki način bili u pravu i da su puno bolji. Isto tako čitao sam, vidio, slušao, gledao… kako to rade neki drugi ljudi. Silikonska dolina je nastala na tome da se tamo ljudi koji prave smijele pokušaje i koji propadaju cijene zbog iskustva koje imaju. Njemačka fudbalska reprezentacija što više gubi - bolje igra (za razliku od naše reprezentacije) njih poraz motiviše da bolje igraju.  U knjigi Alvina Toflera “treći talas” čitao sam o tenkovskoj bitci između Jevreja i Arapa na Golanskoj visoravni - iako su Arapi u svakom pogledu bili nadmoćniji (tehnikom, ljudstvom, brojnošću) izgubili su od Jevreja koji su smjelo pokazali incijativu i brzinu bez straha od poraza. Ovo su samo neke od bezbroj priča o uspjehu i neuspjehu koji nas okružuju, ali mislim da bi ljudi trebali da počnu da na poraze gledaju na drugačiji način od sadašnjeg dominantnog da je poraz katastrofa i znak da treba odustati, porazi su dio puta do uspijeha i ništa više. 

Sve u svemu negdje sam pročitao nešto što bi moglo i da bude zaključak ove priče o neuspjehu: “ako želimo da uspijemo moramo da povećamo broj neuspijeha.“

Umjerenost

Umjerenost je jedan od principa koji je postojao jos u staroj Grckoj, i to ne bez razloga - mislim da su stari Grci u mnogo čemu bili napredniji od današnje civilizacije, od demokratije, filozofije, obrazovanja … imam osijećaj kako vrijeme prolazi da sadašnji svijet nazaduje i srlja u propast, jedan od razloga je i neumjerenost u svakom obliku. Od onih opštih “neumjerenosti” kao što je prekomjerna upotreba auta, potrošnja vode, pa do bogataša koji imaju po 40 - 50 milijardi dolara koji im apsolutno nisu potrebni u tolikom iznosu a koji bi mogli da spasu bukvalno pola planete od gladi, bolesti, suša, poplava … Princip umjerenosti je opšta stvar koju ne možete opisati kao instant recept koji ljudi traže u moru informacija za svoje probleme, to je jednostvan i veoma bitnan princip u svakodnevnom životu pojedinca.

Svako pretjerivanje donosi uglavnom loše stvari, uzmimo samo danas najčešće stvari u kojima ljudi pretjeruju:

• hrana -  postoje dvije epidemije, epidemija gojaznih i talas mladih djevojaka koji oboljevaju od anoreksije
• vaspitanje dijece - ako roditelji previše “maze” dijecu ona postaju neotporna na život ako previše oštro postupaju sa njima ne mogu da se snađu u životu zbog emocionalnih problema
• bijes, pohlepa za novcem, religiozni ekstremizam, piće i droge,  stres od previše posla…

Svako pretjerivanje dovodi samo do loših pojava, ne kažem da ne treba nikada pojesti čokoladu ili popiti povremeno dobro piće nego da to treba raditi umjereno, dobro piće sa prijateljima poslije roštiljanja u prirodi je odlična stvar ali ako to pređe u svakodnevno opijanje to može donjeti samo nesreću. To je ono kako ja vidim i hedonizam, volim povremeno da zapalim dobru kubansku cigaru, ako bi imao mogućnost i pušio ih svaki dan uživanje ne bi bilo ni približno dobro kao kada poslije teškog i uspješnog dana (mjesečno jednom ili dva puta) zavalim se udobno i ispušim  trijumfalno svoju cigaru, da ne spominjem mogućnost da navučem rak pluća ili kakvu sličnu bolest ako bi stalno pušio.