Informacioni dizajn

Često se zaprepastim kada vidim koliko vremena sam „uzalud“ potrošio za računarom surfajući po netu i čitajući razne feedove. Nije da sam milioner pa da mi svaka minuta znači 150$ i sl. ali ipak krivo mi je kada vidim da sam „izgubio“ 3 ili 4 sata uzalud praktično. Za to vrijeme mogao sam otići na kafu popričati sa nekim, prošetati kroz park, baciti partiju basketa, naučiti nešto korisno… Sve to odbacim u želji da ne propustim neku bitnu i zanimljivu informaciju, da nešto „naučim“, da se opustim.Činjenice su da se daleko lakše i zdravije opustiti kroz šetnju, sport, fotografisanje nego kroz sjedenje u obliku kifle i „piljeći“ u ekran dok čitam gomilu beskorisnih podataka. Problem nastaje što u toj gomili nepotrebnih informacija nalazi se i ono što volim da čitam i što mi je korisno. U stvarnosti dobijem dnevno 40 članaka i ostanem 3 sata sortirajući članke „odvajajući žito od kukolja“, surfajući (povučen radoznalošću zbog raznih linkova). U google readeru imam osijećaj da više vremena potrošim razdvajajući loše od dobrog nego čitajući ono „dobro“ što preostane.

Bilo bi idealno da mogu da sjednem za računar i dobijem 3 kvalitetna i korisna članka da ih pročitam za 15-20 minuta i idem dalje. Pošto još nije „izmišljena“ takva zadovoljavajuća tehnologija moraću se dovijati kako znam i umijem da uštedim slobodno vrijeme za pametnije stvari. Prva stvar od koje polazim jeste da postoji čitava jedna nauka koja se bavi time – Informacioni dizajn. Uz pomoć odličnog članka Miodraga Kostića, napravio sam svoju strategiju kako se izboriti sa poplavom podataka.

Prvo Informacija treba da bude samo ono što se može i što se primjeni u praksi – sve drugo su podaci.

• Fokusirati se samo na sajtove koji su vezani za „moju“ stručnu oblast. Nije logično ako se bavim informatikom čitati dosta feedova iz religije, politike, sporta – sem onih najboljih koje stvarno volim da čitam
• Filtrirati sve feedove kroz naslove i podnaslove što je brže moguće kako bih dobio ono što vrijedi