Političke lekcije

Već nekoliko godina bavim se politikom ali bez značajnijih uspjeha, u politiku sam ispočetka ušao iz hobija i ljubavi sa nadom da bi možda mogao i da gradim karijeru. Naravno da sam ušao i zbog interesa ali ujedno rad u stranci mi je bio krajnje zanimljiv za rad. Međutim za politiku treba ipak biti rođen, potrebno je biti strašno dopadljiv ljudima i jak vođa, meni te osobine nedostaju u pravoj mjeri, a naročito ova prva koju ni ne želim nešto posebno da razvijam.

Za te četri godine bio sam u prilici da obavljam manje funkcije i imao sam veliku sreću da sam kontaktirao sa ljudima na terenu po najvećim zabitima, da idem u kampanju od vrata do vrata do toga da sarađujem sa ljudima koji su bili u samom vrhu stranke. Moj drugi posao koji radim omogućio mi je čestu saradnju sa ljudima koji su bili u vrhu ekonomije i politike u zemlji pa do povremenih sastanaka sa nekim ljudima koji su značajni u svijetskoj ekonomiji. Mislim da sam pravom mogu reći da imam dosta praktičnog iskustva kojim principima se ljudi služe u politici i diplomatiji. Ovo su neke od „naučenih“ lekcija:

• Interesi i trgovina su dvije najvažnije riječi. Pozivanje na argumente, milosrđe, zahvalnost i sl. ako hoćemo nešto ne pali, jedino što ljudi u politici razumiju je korist. U tom svijetu ne postoje neprijatelji i prijatelji postoji samo lična korist, nekada sam imao osjećaj da bi ti ljudi prodali i rođenog oca ako bi dobili dobru ponudu za njega.
• Stvaranje lobija i sukobi su neminovni u politici a ono što nekoga čini moćnim u stranci nije toliko novac ni podrška članova koliko jeste uticaj na važne ljude. U pozadini svega stalno se stvaraju tajni savezi i dogovori a svi zvanični sastanci su obično farsa, ono što se odvija je uvijek rat između različitih lobija oko „plijena“.
• Nigdje nema toliko dvoličnosti i laganja kao u politici, demagogija je jedna od najjačih osobina uspješnih političara.  Ne znam kako je u drugim zemljama ali kod nas naš narod prosto obožava takve tipove koji pričaju bajke i koji osvajaju vlast na račun zastrašivanja od „neprijatelja“. Obično su to ljudi koji djeluju da imaju stav, da su principijelni i da su spremni da se zamjere ako treba. Pravi čobani bez kojeg naše ovce ne mogu, kao što je poručivao drug Rambo.

Pored svog tog blata u koje se mora zagaziti da bi se bavilo politikom, bitno je reći da je ona neminovna za uspjeh zajednice, najlakše je sjediti negdje i reći kako nas to ne zanima pa onda po pravilu dobijemo najgore moguće likove koji mogu da vode jednu grupu. Vlast je ogledalo naroda, svugdje i na zapadu postoje likovi kakvi su naši političari ali čini mi se da oni ne postaju često vlast, jer postoji opozicija i pritisak običnih ljudi i javnosti, postoji sudstvo i policija što kod nas nije slučaj. Politika nije samo način kako da se razni lobiji dokopaju moći i novca nego i put da se stvori bolje društvo, više novca i pravde za sve, da se stvari pokrenu nabolje.