Anarhija

Odličan članak sa 6yke me je natjerao da promjenim svoje mišljanje o anarhiji, kako se vidi u članku ne radi se o stanju haosa i nereda nego naprotiv taj sistem i definicija te riječi podrazumijevaju slobodne ljude nad kojima ne postoji nikakva vlast. Ono što svakome prvo padne na um kada bi i postojalo ovakvo društvo, jeste nasilje i pravda, ko bi štitio pojedinca u sistemu bezvlašća. Odgovor koji sam pronašao u članku na ovo pitanje jeste da su novac i materijalna dobra uzrok većine sukoba, u anarhiji oni ne bi smjeli da postoje na taj način i samim time ne bi postojali ni sukobi.

Ako bi se u nekoj džungli skupila grupa razumnih ljudi ovakav sistem bi možda i bio moguć, ali pošto su ljudi uglavnom nerazumna stvorenja po prirodi sklona pohlepi, mržnji i uništavanju ovakav sistem je praktično nemoguć. Pošto volim da izvučem sve ono što je život iz ovakvih stvari a da se ne bavim profesorskim mlaćenjem slame i šta bi bilo kad’ bi bilo, izvukao sam par korisnih činjenica za sebe iz teorije anarhizma koju sam površno upoznao kroz ovaj članak.

1. Vlast ne služi narodu, nego eliti koja je koristi da bi ostvarila svoje lične interese, u modernim društvima postoji uglavnom samo privid demokratije. Svrha postojanja: policije, sudstva , vojske, škole, medija je u tome da natjera narod na poslušnost i služenje interesima elita na vlasti bilo to silom ili prevsapitavanjem kroz škole i medije. To je upravo ono što sam mogao da vidim oko sebe od kada sam u politici, a prošao sam sve njene nivoe.
2. Škola i mediji su bitan dio tog sistema koji narod uči samocenzuri, poslušnosti, “isparvnim” vrijednostima (dobro je ono samo što kaže društvo tj. elite koje manipulišu medijima)

Da li postoji Bog?

Prije par večeri sam se raspravljao sa drugom na ovu temu, tema o kojoj baš nevolim da pričam jer smatram da je moj mozak (kao i većine drugih) preograničen da ima jasan odgovor na ovo pitanje. Jednostavno sam ovu temu stavio sa strane, rijetko sam u prilici da pričam o njoj, a nastojim da i ne razmišljam o tome.

Jedna stvar koju “ne volem” jesu ona gomila licemjera koji misle da je uredu moliti se redovno i ići u crkvu pa si dobar i ićeš u raj,  a ovamo svakodnevno čine bezbroj grijehova: pohlepa, mržanja, zavist… što je i ljudski i nije za zamjeriti (sam drug mi je priznao, inače dobar poznavalac teme, da će malo ko da uđe u raj jer se gotovo niko ni pridržava svih pravila). Inače najveći vjernici u mom okruženju su ujedno i najveći grešnici: kriminalci, kik bokseri, jedan pop diler… to je ona kategorija ljudi koja daje najveće moguće priloge za crkvu, koja se redovno moli i obilazi manastire ali očito da im to ne smeta da ubijaju i povređuju ljude, da uništavaju živote - bitno je da se oni redovno mole.

Ne mogu tvrditi da Bog postoji i nepostoji i niko ne može, ali ovo su najbitnije činjenice koje znam i koji utiču na to kako ja doživljavam crkvu i Boga:

• Sama teorija o nastanku svijeta je pobijena, od vremena nastanka zemlje i ljudi čime je dokazano da sve što je u bibliji nije baš istina, ustvari pobijen je sam temelj biblije.
• Postojanje drugih religija, hrišćanstvo kroz istoriju obuhvata samo mali dio čovječanstva, a gdje idu kada umru svi drugi, postoji li više bogova i svaka religija ima svoj raj i pakao
• Crkva je kroz istoriju imala inkviziciju, vodila osvajačke ratove, služila gospodarima a ne narodu, obilato unutar crkve rade sa novcem, imaju cjenovnike za svadbe i sahrane a što bi rekao jedan moj drug: “kada uđeš u manastir kao da si ušao u samoposlugu”, uvijek sa strane imate prodavnicu koja uredno i papreno prodaje svoje proizvode.
•  Ono zbog čega mi se crkva posebno ogadila jeste zadnji slučaj sa pedofilima unutar crkve, oni koji podržavaju zločine isti su kao i zločinci, dobar dio crkve je čini se stao iza tih bolesnika koji se slobodno šetaju unutar crkvi.
• Hrišćanski stil života je skromnost, opraštanje i pomoć drugima a kako svijet živi novac je najveći Bog, popovi voze dobra auta i imaju velike stomačine, klanja i ratovi na sve strane. Kakav je to Bog koji dozvolio Hirošimu, II svjetski rat, umiranja od gladi i bolesti? Zašto jedan čovijek ima 50 milijardi dolara, dok milijardu ljudi umire od gladi? Svijet je i više nego nepravedan.
• Nazovi čuda -ne oduševljavam se kada saznam da neki leš ne trune ili da se nove čarape raspadaju kada ih obučeš na nekog mrtvaca, šta više to mi zvuči smiješno i jadno kao dokaz da Bog postoji, ta nazovi čuda nisu odgovor kada pitam gore podvučeno pitanje, ne mogu se staviti u istu ravan. Crkva često ne dozvoljava raspravu je rs u svi racionalni argumenti na strani teze da Bog ne postoji dok su samo čuda i imaginarne stvari na drugoj strani.

Ono što me koči da u potpunosti priznam da Bog uopšte ne postoji jeste:

• Ponekad razmišljam o tome dok jedem neko voće kako je moguće da je od one crne, gorke i bljutave zemlje nastalo nešto tako slatko. Znam da se to naučno može objasniti ali to nije pravi odgovor, kako je moguć takav preobražaj bez učešća nekih moćnih i nepoznatih sila
• Pametni i cjenjeni ljudi unutar crkve, gdje postoji jedan broj zdravo razmuskih ljudi čije racionalne stavove duboko cijenim
• Šta se nalazi izvan našeg univerzuma, gdje je početak i kraj vremena?
• crkva jednim dobrim dijelom počiva na pravednim osnovama, na zdravim temeljima ravnopravnosti, pomoći drugima, činjenju dobrih dijela, nažalost sve to je ostalo zasjenjeno svim zlom koje se dešava.

Priručnik normalnosti

Šta znači biti normalan u današnjim vremenima? Da bi bio normalan u ovakvom društvu i da te drugi ne bi osuđivali, moraš imati niz osobina koje su savršeno normalne. Moraš biti ispravan i voljen od širokih narodnih masa, takav da te se ne može postidjeti ni majka, ni tetka, ni strina. Jedini način da bi bio voljen i prihvaćen jeste da se ponašaš normalno. Normalno je biti  prosječan a ako si ambiciozniji (a ko nije?) onda moraš težiti da budeš kao oni tipovi koje svi vole oko tebe.

Da bi bio normalan i prihvaćen danas, ovo su neke osobine, među mnogima, koje bi bilo poželjno da imaš:

• Sasvim je uredu da ti kćerci ili sestri uzor bude Jelena Karleuša ili Ceca, ne treba bilo šta da radi u životu ili da se školuje, neka se nafiluje silikonima i traži lovarnog balvana koji će je izdržavati
• Čitanje bilo čega sem tračerskih novina i dnevne politike znači da si kreten i da gubiš vrijeme, daleko korisnije je dreždenje sa društvom po raznim kafanama
• Poželjno je piti ko’ smuk, cool si ako možeš da popiješ gajbu piva a da se ne napiješ. Pušenje, takođe.
• Sasvim je ljudski da opališ ženu pesnicom ako je nevaljala, mislim ono može ti se oprostiti i ako zvekneš nekoga ko te naljuti, ti si u suštini dobar i ne treba da odgovaraš
• Bezveze je da nosiš majicu sa likom nekoga ko je ubio 5-6 ljudi, nađi nekoga ko je roknuo bar 1.000 - ispod nemoj, voliće te i vlast i narod, a bićeš faca i u društvu
• Cigane, Crnce,  Ješe, Pedere, druge narode, strance… jednom riječju sve ono što je drugačije od tebe mrzi i gazi. Svi su oni isti i normalno je da se svetimo svima za bombardovanja.
• Pare su smisao života, onima kojih ih imaju treba se klanjati do zemlje, treba sve da uradiš da budeš kao oni, ne biraj sredstva samo da što prije budeš kao oni. Ko jebe školu, budi maksimalno površan i moderan
• Bitno je da si vjernik, možeš da probereš pravila koja ti se sviđaju, uredu je da si pohlepan, da mrziš druge i ne pomažeš nikome dok se redovno moliš. Imaju i gori primjeri, možeš krasti i ubijati, oprostiće ti se ako kupiš najveći mogući krst za crkvu, daš bruku para sveštenicima i malo se pomoliš. Sveštenici  treba da prihvate bilo čije pare, samo Bog može da sudi.

Samouništenje zemlje

Nedavno sam pročitao da i Egipat pokušava da napravi atomsko oružije, očito niko ništa nije naučio iz Hirošime i Černobila i sve me ovo podsjeća na onu priču: “ako mogu komšije a što ne bih i ja”. Zbog tolike količine atomskog naoružanja, od svemira, pa širom planete i u rukama svakakvih budala kao što su Buš i Ahmedinedžad, sigurno ćemo za svoga života doživjeti da neko baci na nekoga atomsku bombu ili će se ponoviti neki novi Černobil. To nije dramatizovanje jer smo već imali izjave, prethodno pomenute dvojice, o mogućnostima upotrebe atomskog naoružanja + nekoliko kriza na ivici izbijanja atomskog rata i ko zna koliko incidenata kao npr. zadnji kada je u USA avion bombarder greškom natovaren sa 6 atomskih bombi preletio čitavu državu.

O opasnostima koje nose klimatske promjene sve se zna, ako ništa svih smo doživjeli raznolika čuda zadnjih godina sa klimom, npr. ja sam usred 12 mjeseca sjedio na vrhu Jahorine vani, pio kafu u običnoj majici i posmatrao planinu bez snijega. Bilo je i pregršt drugih pojava širom planete: kiše, poplave, suše, uragani (kao Katrina), velike vrućine, velike hladnoće… Najstrašnije je što trenutno ne postoji politička volja da se problem riješi, najvećim zemljama ne pada na pamet da poduzmu dovoljno radikalne akcije da se nešto ozbiljno uradi na ovom problemu. Ova nespremnost političara pokazuje da planetom vladaju velike korporacije i njihovi interesi - pohlepa ti velikih giganata mogla bi uništiti zemlju. Lako je primjetiti da je stanje sve gore i gore na vlastitoj koži i gotovo je izgledno da će doći do: podizanja nivoa mora, ekstremnih vrućina, velikih nestašica vode, suša koje uništavaju hranu…

Kako je moguće da na jednom kraju planete imamo ogroman broj ljudi koji izgledaju kao svinje sa po 200 kg dok na drugom kraju zemlje dijeca umiru od gladi i bolesti. Blizu milijardu ljudi ovog momenta živi sa ispod 1$ dnevno što je granica za ekstremno siromaštvo a u začarani krug se vežu i nepismenost, bolesti, ekstremizam… Mislim da je već sada nemoguće kontrolisti negativne pojave koje će se roditi iz ovoga kao što je terorizam, ratovi i razne zarazne bolesti. Ništa manjom opasnošću ne zrače ni svjetske vođe danas, svijet je bio puno ljepše i mirnije mijesto dok Džordž Buš nije ušao u Bijelu Kuću.

Sada to možda izgleda apokaliptično i nerealno ali ako se malo bolje sagledaju ovi problemi teško da će nas mimoići posljedice. Međutim i u istoriji je bezbroj primjera kada su loši scenariji izgledali daleki i nemogući pa su se desili kao npr. 11. septembar ili Hitler kojega su ignorisali ili hvalili pred II svjetski rat, pa se to svima odbilo od glavu. Za nadati se da će ipak pobijediti razum i da ćemo svi zajedno pronaći rješenja za ove probleme ali ako to ne uspijemo mislim da srljamo u kolektivno samoubisto.

Identitet

Nekada davno sam u nekom bezveznom intervju pročitao kako se taj neko ko je davao intervju divi nekom poznatom umjetniku jer: “on ima identitet i karakter”. Pošto sam ja povremeno prilično besposlen i još više radoznao okrenem riječnik Bratoljuba Klaića da provjerim šta znači riječ “identitet”. I pronađem definiciju da je to riječ latinskog porijekla koja znači: “istovetnost, potpuno podudaranje, potpuna jednakost…”

Dakle da bi čovijek imao karakter mora imati identitet, mora biti sa vana ono što je iznutra, treba da bude ono što jeste a ne da se folira da je neko drugi. Ljudima zato i jesu uvijek simpatični ljudi koji su seljaci i ponašaju se tako, ili oni koji imaju osam razreda osnovne škole i nije ih sramota da to kažu. Možda je zbog straha od odbijanja, želje da nas neko drugi prihvati, pogrešnog vaspitanja ili ko zna čega ali lako je primjetiti da se malo ljudi ponaša u društvu iskreno, malo ljudi govori istinu. Znam po sebi koliko puta se uhvatim da se sa nekim ljudima koji me vole osijećam prijatno, kako mogu da budem duhovit i zanimljiv dok sam u nekim situacijama dosadan samom sebi, previše se hvalim i nastojim da impresioniram tog nekoga “bitnog”. Čim primjetim da se pretvram u nekog dosadnjakovića nastojim da:

• se opustim i lupim nešto smiješno, nekada to bude stvarno smiješno, nekada me ljudi blijedo pogledaju a nekada se usiljeno smiju ali u svakom slučaju ja se osijećam dobro i bliže svom identitetu
• pričam istinite priče koje nose neku emociju i važnu vrijednost za mene. Naprimjer ako sam u nekom muškom društvu, zezamo se, pričamo o sexu ili sl. ja možda ispričam priču kako me je ćale kao klinca uhvatio da gledam porniće i kako sam se osijećao kao kreten. To je savršeno ljudska priča i ljudima je simpatična iskrenost, da sam pričao kako sam ja neki veliki zavodnik zaboravili bi me za 3 sekunde i ajde što se ne bi možda dopao njima nego se ne bi dopao sebi

Poređenje sa drugima

je najgluplja stvar na svijetu jer za bilo kakvu osobinu se mogu naći primjeri nekoga ko je bolji ili gori.

Kaže tako otac moje drugarice njoj na to što ona odlazi u inostranstvo: “Pa eto osoba XY je puno bolja od tebe, ona se udala i živi blizu roditelja pa može da ih obilazi u starosti a ne kao ti” a ona njemu odgovori: “da a eto i dalje sam bolja od druga na čijoj sam sahrani bila juče”