Da li postoji Bog?

Prije par večeri sam se raspravljao sa drugom na ovu temu, tema o kojoj baš nevolim da pričam jer smatram da je moj um (kao i većine drugih) preograničen da ima jasan odgovor na ovo pitanje. Jednostavno sam ovu temu stavio sa strane, rijetko sam u prilici da pričam o njoj, a nastojim da i ne razmišljam o tome.

Jedna stvar koju „ne volem“ jesu ona gomila licemjera koji misle da je uredu moliti se redovno i ići u crkvu pa si dobar i ićeš u raj,  a ovamo svakodnevno čine bezbroj grijehova: pohlepa, mržnja, zavist… što je i ljudski i nije za zamjeriti (sam drug mi je priznao, inače dobar poznavalac teme, da će malo ko da uđe u raj jer se gotovo niko ne pridržava svih pravila). Inače najveći vjernici u mom okruženju su ujedno i najveći grešnici: kriminalci, kik bokseri, jedan pop diler… to je ona kategorija ljudi koja daje najveće moguće priloge za crkvu, koja se redovno moli i obilazi manastire ali očito da im to ne smeta da ubijaju i povređuju ljude, da uništavaju živote – bitno je da se oni redovno mole.

Ne mogu tvrditi da Bog postoji i ne postoji i niko ne može, ali ovo su najbitnije činjenice koje znam i koji utiču na to kako ja doživljavam crkvu i Boga:

• Sama teorija o nastanku svijeta je pobijena, od vremena nastanka zemlje i ljudi čime je dokazano da sve što je u bibliji nije baš istina, ustvari pobijen je sam temelj biblije.
• Postojanje drugih religija, hrišćanstvo kroz istoriju obuhvata samo mali dio čovječanstva, a gdje idu kada umru svi drugi, postoji li više bogova i svaka religija ima svoj raj i pakao
• Crkva je kroz istoriju imala inkviziciju, vodila osvajačke ratove, služila gospodarima a ne narodu, obilato unutar crkve rade sa novcem, imaju cjenovnike za svadbe i sahrane a što bi rekao jedan moj drug: „kada uđeš u manastir kao da si ušao u samoposlugu“, uvijek sa strane imate prodavnicu koja uredno i papreno prodaje svoje proizvode.
• Ono zbog čega mi se crkva posebno ogadila jeste zadnji slučaj sa pedofilima unutar crkve, oni koji podržavaju zločine isti su kao i zločinci, dobar dio crkve je čini se stao iza tih bolesnika koji se slobodno šetaju unutar crkvi.
• Hrišćanski stil života je skromnost, opraštanje i pomoć drugima a kako svijet živi novac je najveći Bog, popovi voze dobra auta i imaju velike stomačine, klanja i ratovi na sve strane. Kakav je to Bog koji dozvolio Hirošimu, II svjetski rat, umiranja od gladi i bolesti? Zašto jedan čovijek ima 50 milijardi dolara, dok milijardu ljudi umire od gladi? Svijet je i više nego nepravedan.
• Nazovi čuda -ne oduševljavam se kada saznam da neki leš ne trune ili da se nove čarape raspadaju kada ih obučeš na nekog mrtvaca, šta više to mi zvuči smiješno i jadno kao dokaz da Bog postoji, ta nazovi čuda nisu odgovor kada pitam gore podvučeno pitanje, ne mogu se staviti u istu ravan. Crkva često ne dozvoljava raspravu jer su svi racionalni argumenti na strani teze da Bog ne postoji dok su samo čuda i imaginarne stvari na drugoj strani.

Ono što me „koči“ da u potpunosti priznam da Bog uopšte ne postoji jeste:

• Ponekad razmišljam o tome dok jedem neko voće kako je moguće da je od one crne, gorke i bljutave zemlje nastalo nešto tako slatko. Znam da se to naučno može objasniti ali to nije pravi odgovor, kako je moguć takav preobražaj bez učešća nekih moćnih i nepoznatih sila
• Pametni i cjenjeni ljudi unutar crkve, gdje postoji jedan broj zdravo razmuskih ljudi čije racionalne stavove duboko cijenim
• Šta se nalazi izvan našeg univerzuma, gdje je početak i kraj vremena?
• crkva jednim dobrim dijelom počiva na pravednim osnovama, na zdravim temeljima ravnopravnosti, pomoći drugima, činjenju dobrih dijela, nažalost sve to je ostalo zasjenjeno svim zlom koje se dešava.