(Ne)moguće promijene

Sudeći prema jednom istraživanju, ako uzmete desetoricu novopečenih bolesnika sa nekog odjeljenja za srčane bolesti i kažete im da će umrijeti u roku od godinu dana ako ne počnu da žive zdravo, znate li koliko njih će se stvarno promijeniti?  Ljudi treba da su racionalni i pametni, nepostoji veći razlog da se promijeniš ako znaš da su ti dani odbrojani, promijena ne treba da bude problem. E pa taj broj je slovom i brojem sedam od deset, 7/10 nastavi da živi po starom.
I taj omjer kada čovijek odokativno razmisli je primjenjiv i na sve drugo: narkomane, alkoholičare, ekstremno debele ljude… pa i na zdrave ljude, još nisam sreo nekoga normalnog a da kaže da nema mana kojih ne može da se riješi i da on uopšte nema problema (kažu da jedino budale nemaju nikakvih problema u životu).  Da to je definitivna činjenica: ljudi se teško mijenjaju, makar im i život zavisio od toga.

Ako njih sedam od deset ne može da riješi svoj problem, iako je svjestan da će umrijeti zbog toga, šta mi ostali da radimo sa svojim manama i bolestima? Za početak mislim da sve dolazi iz glave, ako se čovijek prežderava hranom ili truje alkoholom to nije zato što je hrana ukusna a piće zdravo, to je zato što postoji problem u glavi, problem je što taj neko možda stres liječi hranom i alkoholom. Kao klinac je nekada naučio da pun tanjir čini da se dobro osjećaš i to se nekako prenjelo dvadeset-trideset godina kasnije kada čovijek svako sranje koje mu se desi u životu liječi hranom. Tako to nekako ide… Hoću da kažem da je svaka velika promijena jebeno teška stvar zato što čovijek treba debelo da zagazi u podsvijest, dobrano da se pomuči pa da bude jedan od onih koji se promijene. Treba se baviti uzrocima a ne posljedicama, šta vrijedi debelom čovijeku znanje da mu hrana škodi zdravlju, šta vrijedi dijeta? Ako ne stegne muda i ne napravi radikalne promijene u životu koje nemaju vezu sa hranom teško da će se promijeniti.

Tags: promijene