Izgovori

12.8.2007

Za vrijeme najtežih i najdosadnijih ispita ponekad jedva da sam prilazio polici sa knjigama za učenje, znate ono: danas sam umoran od drugih poslova, učio sam nešto drugo – to je dovoljno, imam važnijih obaveza, naučio sam dovoljno… Uvijek je tu bio neki izgovor da primiri savijest zašto ne učim za ispit – izgovor koji je savršeno opravdanje za neuspijeh.

Listajući Blic “naletio” sam na članak koji je glasio ovako: Bev Grinsil iz Čestera u Velikoj Britaniji, koja je napustila školu kada je imala 16 godina, ostvarila je svoju životnu ambiciju u 40. godini. Samohrana majka šestoro dece diplomirala je medicinu na Univerzitetu u Liverpulu, istog dana kada i njena ćerka Ejmi (22). Tokom desetogodišnjih studija izdržavala je decu tako što je radila u samousluzi iz lanca “Sejnzberi”. “Dok su deca bila kod oca radila sam danonoćno, uključujući i vikende. Ponekad sam se osećala kao zombi, ali izdržala sam do kraja”, kaže Bev.

Kako su mi tada moji problemi sa učenjem izgledali smiješno dok sam zamišljao majku u četrdesetim koja sama izdržava šestoro dijece tako što radi u samoposluzi i još stigne da uči, može li biti bolji izgovor da odustane od ambicije da bude doktor? Taj članak sam zalijepio na zid iznad knjiga da ga svaki put vidim kada pomislim koliko mi je “teško”.

Izgovori nisu samo obilježije studenata, George Bernard Shaw je napisao da je u ljudskoj prirodi da se neuspjesi pravdaju izgovorima, ljudi ustanu i traže izgovore a ako ih ne mogu pronaći onda ih stvore. Nekada kad ne uspijemo razlog nije u tome što onaj nije učinio ono ili što nije bilo dovoljno vremena, novca i sl. – ne treba se zavaravati, onaj ko hoće da uspije nađe način a onaj ko neće nađe izgovor.