Anarhija

Odličan članak sa 6yke me je natjerao da promjenim svoje mišljanje o anarhiji, kako se vidi u članku ne radi se o stanju haosa i nereda nego naprotiv taj sistem i definicija te riječi podrazumijevaju slobodne ljude nad kojima ne postoji nikakva vlast. Ono što svakome prvo padne na um kada bi i postojalo ovakvo društvo, jeste nasilje i pravda, ko bi štitio pojedinca u sistemu bezvlašća. Odgovor koji sam pronašao u članku na ovo pitanje jeste da su novac i materijalna dobra uzrok većine sukoba, u anarhiji oni ne bi smjeli da postoje na taj način i samim time ne bi postojali ni sukobi.

Ako bi se u nekoj džungli skupila grupa razumnih ljudi ovakav sistem bi možda i bio moguć, ali pošto su ljudi uglavnom nerazumna stvorenja po prirodi sklona pohlepi, mržnji i uništavanju ovakav sistem je praktično nemoguć. Pošto volim da izvučem sve ono što je život iz ovakvih stvari a da se ne bavim profesorskim mlaćenjem slame i šta bi bilo kad’ bi bilo, izvukao sam par korisnih činjenica za sebe iz teorije anarhizma koju sam površno upoznao kroz ovaj članak.

1. Vlast ne služi narodu, nego eliti koja je koristi da bi ostvarila svoje lične interese, u modernim društvima postoji uglavnom samo privid demokratije. Svrha postojanja: policije, sudstva , vojske, škole, medija je u tome da natjera narod na poslušnost i služenje interesima elita na vlasti bilo to silom ili prevsapitavanjem kroz škole i medije. To je upravo ono što sam mogao da vidim oko sebe od kada sam u politici, a prošao sam sve njene nivoe.
2. Škola i mediji su bitan dio tog sistema koji narod uči samocenzuri, poslušnosti, “isparvnim” vrijednostima (dobro je ono samo što kaže društvo tj. elite koje manipulišu medijima)

Priručnik normalnosti

Šta znači biti normalan u današnjim vremenima? Da bi bio normalan u ovakvom društvu i da te drugi ne bi osuđivali, moraš imati niz osobina koje su savršeno normalne. Moraš biti ispravan i voljen od širokih narodnih masa, takav da te se ne može postidjeti ni majka, ni tetka, ni strina. Jedini način da bi bio voljen i prihvaćen jeste da se ponašaš normalno. Normalno je biti  prosječan a ako si ambiciozniji (a ko nije?) onda moraš težiti da budeš kao oni tipovi koje svi vole oko tebe.

Da bi bio normalan i prihvaćen danas, ovo su neke osobine, među mnogima, koje bi bilo poželjno da imaš:

• Sasvim je uredu da ti kćerci ili sestri uzor bude Jelena Karleuša ili Ceca, ne treba bilo šta da radi u životu ili da se školuje, neka se nafiluje silikonima i traži lovarnog balvana koji će je izdržavati
• Čitanje bilo čega sem tračerskih novina i dnevne politike znači da si kreten i da gubiš vrijeme, daleko korisnije je dreždenje sa društvom po raznim kafanama
• Poželjno je piti ko’ smuk, cool si ako možeš da popiješ gajbu piva a da se ne napiješ. Pušenje, takođe.
• Sasvim je ljudski da opališ ženu pesnicom ako je nevaljala, mislim ono može ti se oprostiti i ako zvekneš nekoga ko te naljuti, ti si u suštini dobar i ne treba da odgovaraš
• Bezveze je da nosiš majicu sa likom nekoga ko je ubio 5-6 ljudi, nađi nekoga ko je roknuo bar 1.000 - ispod nemoj, voliće te i vlast i narod, a bićeš faca i u društvu
• Cigane, Crnce,  Ješe, Pedere, druge narode, strance… jednom riječju sve ono što je drugačije od tebe mrzi i gazi. Svi su oni isti i normalno je da se svetimo svima za bombardovanja.
• Pare su smisao života, onima kojih ih imaju treba se klanjati do zemlje, treba sve da uradiš da budeš kao oni, ne biraj sredstva samo da što prije budeš kao oni. Ko jebe školu, budi maksimalno površan i moderan
• Bitno je da si vjernik, možeš da probereš pravila koja ti se sviđaju, uredu je da si pohlepan, da mrziš druge i ne pomažeš nikome dok se redovno moliš. Imaju i gori primjeri, možeš krasti i ubijati, oprostiće ti se ako kupiš najveći mogući krst za crkvu, daš bruku para sveštenicima i malo se pomoliš. Sveštenici  treba da prihvate bilo čije pare, samo Bog može da sudi.

Političke lekcije

Već nekoliko godina bavim se politikom ali bez značajnijih uspjeha, u politiku sam ispočetka ušao iz hobija i ljubavi sa nadom da bi možda mogao i da gradim karijeru. Naravno da sam ušao i zbog interesa ali ujedno rad u stranci mi je bio krajnje zanimljiv za rad. Međutim za politiku treba ipak biti rođen, potrebno je biti strašno dopadljiv ljudima i jak vođa, meni te osobine nedostaju u pravoj mjeri, a naročito ova prva koju ni ne želim nešto posebno da razvijam.

Za te četri godine bio sam u prilici da obavljam manje funkcije i imao sam veliku sreću da sam kontaktirao sa ljudima na terenu po najvećim zabitima, da idem u kampanju od vrata do vrata do toga da sarađujem sa ljudima koji su bili u samom vrhu stranke. Moj drugi posao koji radim omogućio mi je čestu saradnju sa ljudima koji su bili u vrhu ekonomije i politike u zemlji pa do povremenih sastanaka sa nekim ljudima koji su značajni u svijetskoj ekonomiji. Mislim da sam pravom mogu reći da imam dosta praktičnog iskustva kojim principima se ljudi služe u politici i diplomatiji. Ovo su neke od “naučenih” lekcija:

• Interesi i trgovina su dvije najvažnije riječi. Pozivanje na argumente, milosrđe, zahvalnost i sl. ako hoćemo nešto ne pali, jedino što ljudi u politici razumiju je korist. U tom svijetu ne postoje neprijatelji i prijatelji postoji samo lična korist, nekada sam imao osjećaj da bi ti ljudi prodali i rođenog oca ako bi dobili dobru ponudu za njega.
• Stvaranje lobija i sukobi su neminovni u politici a ono što nekoga čini moćnim u stranci nije toliko novac ni podrška članova koliko jeste uticaj na važne ljude. U pozadini svega stalno se stvaraju tajni savezi i dogovori a svi zvanični sastanci su obično farsa, ono što se odvija je uvijek rat između različitih lobija oko “plijena”.
• Nigdje nema toliko dvoličnosti i laganja kao u politici, demagogija je jedna od najjačih osobina uspješnih političara.  Ne znam kako je u drugim zemljama ali kod nas naš narod prosto obožava takve tipove koji pričaju bajke i koji osvajaju vlast na račun zastrašivanja od “neprijatelja”. Obično su to ljudi koji djeluju da imaju stav, da su principijelni i da su spremni da se zamjere ako treba. Pravi čobani bez kojeg naše ovce ne mogu, kao što je poručivao drug Rambo.

Pored svog tog blata u koje se mora zagaziti da bi se bavilo politikom, bitno je reći da je ona neminovna za uspjeh zajednice, najlakše je sjediti negdje i reći kako nas to ne zanima pa onda po pravilu dobijemo najgore moguće likove koji mogu da vode jednu grupu. Vlast je ogledalo naroda, svugdje i na zapadu postoje likovi kakvi su naši političari ali čini mi se da oni ne postaju često vlast, jer postoji opozicija i pritisak običnih ljudi i javnosti, postoji sudstvo i policija što kod nas nije slučaj. Politika nije samo način kako da se razni lobiji dokopaju moći i novca nego i put da se stvori bolje društvo, više novca i pravde za sve, da se stvari pokrenu nabolje.