Vrijeme teče, padaju golovi na sve strane, zezamo se – smijeh se stalno čuje… Stadion je veliki a prazan, trava svježe pokošena miriše nekako na sijeno. I onda poče kišica, neko govori: „ajmo ljudi, iskisnićemo“ ali odbijamo i nastavljamo da igramo… pojavi se i ogromna duga sa jedne strane terena a kiša malo stade.Mi se zanjeli – kao djeca, trčimo, smijemo se nismo ni osjetili da kiša počinje da pada ponovo, prvo ona sitna i topla proljetna i polako kako vrijeme prolazi kapi postaju sve veće i teže, nemožeš gledati dok trčiš. A mene neka toplina obuzela, gubili smo puno, a sada samo još jedan gol i izjednačićemo, ovi drugi se ne daju ni njima se ne ide, nešto dobacuju na račun jednog od momaka iz moje ekipe i svi se smijemo. Kiša poče ponovo da sipa – gusta i teška, ali topla nekako, dole na zemlji je blato, sav sam mokar a drago mi nešto i lijepo, trčim po kiši za loptom, noge su mi teške, ali da mi se da trčim i smijem se. Ma jebe mi se što je sutra ponedeljak i što imam milion obaveza i ne mislim na to, samo mi je lopta u glavi i toplo mi je od kiše, od kapljica koje me miluju – mješaju se sa znojem i jedna kapljica mi se stvori nekako na jeziku, slana pomalo – osjetim to dok čekam napad ovih drugih što kreću na naš gol.

I onda neko dade taj pobjednički i zadnji gol iz ove druge ekipe, trče – skaču, ali nije mi krivo, smijem se tome kako se raduju, neka sam mokar. Nekako sam se odvukao kući, pa pod tuš, napravio čaj i evo sjeo da napišem ovo… čisto da pribilježim dan kada sam stvarno bio srećan, kao malo dijete, i sada mi je ostalo nešto te lakoće, vedrine i radosti.

I da pretjerano ne filozofiram ko je kriv, samo hoću da napišem nešto o tome da mi nije jasno da li svi ljudi shvataju šta to znači ako neko ovoj djeci puni glavu šta je dobro, da li neko u ovoj jebenoj zemlji razmišlja šta će sutra biti od djece? Počeće da starice pale benzinom, da ubijaju drugove noževima, da se drogiraju… Šta sve neće da rade ako uzor u životu treba da im budu Karleuše i Ultimate Fight borci? Daleko od toga da će oni svi postati kriminalci i kurve ali dobiće pogrešne vrijednosti. Njih će motivisati novac i slava… neće prezati ni od čega i ni od koga da ostvare svoj cilj. Čini mi se da ova okolina izvlači one najgore i najcrnje od čovijeka…

Tags: nasilje, društvo

Ako njih sedam od deset ne može da riješi svoj problem, iako je svjestan da će umrijeti zbog toga, šta mi ostali da radimo sa svojim manama i bolestima? Za početak mislim da sve dolazi iz glave, ako se čovijek prežderava hranom ili truje alkoholom to nije zato što je hrana ukusna a piće zdravo, to je zato što postoji problem u glavi, problem je što taj neko možda stres liječi hranom i alkoholom. Kao klinac je nekada naučio da pun tanjir čini da se dobro osjećaš i to se nekako prenjelo dvadeset-trideset godina kasnije kada čovijek svako sranje koje mu se desi u životu liječi hranom. Tako to nekako ide… Hoću da kažem da je svaka velika promijena jebeno teška stvar zato što čovijek treba debelo da zagazi u podsvijest, dobrano da se pomuči pa da bude jedan od onih koji se promijene. Treba se baviti uzrocima a ne posljedicama, šta vrijedi debelom čovijeku znanje da mu hrana škodi zdravlju, šta vrijedi dijeta? Ako ne stegne muda i ne napravi radikalne promijene u životu koje nemaju vezu sa hranom teško da će se promijeniti.

Tags: promijene

Da ne bi postao Golum, mislim da za početak neću dirati dugme za paljenje računara par dana, a onda ću ga koristiti samo za ono od čega imam nekakvu korist. Radoznalost je jebena stvar, ako je pustiš da vlada sa tobom, dođeš u iskušenje da skineš internet na svoj računar i da sve pročitaš i vidiš a to ne može. Prvi i najgluplji razlog zašto ne smiješ da skidaš svaku glupost koja te zainteresuje jeste da ti treba neograničeno puno vremena samo da sortiraš i površno vidiš šta si skinuo.

Tags: robovanje, internet

1. Sve nove obaveze koje se pojavljuju u toku dana treba zapisati negdje i istog momenta prestati misliti o njima, sem ako nije u pitanju nešto što se završi za dvije minute. Odmah zapišeš, ne misliš o njima dok radiš drugu obavezu, vjerujem ovom sistemu i znam da je prva stvar koju uradim na jutro pregled svih obaveza koje sam popisao u toku jučerašnjeg dana (često se ispostavi da su mnoge nepotrebne, a ostalo razvrstam po raznim kategorijama: nešto postaje novi projekat, nešto obični zadatak, nešto ostavljam u kategoriju za kasnije)
2. Sedmični pregled, koji obavljam nedeljom, koji je nešto kao analiza čitavog sistema. Ako taj dio propustim često ulazim u velike probleme. To je ono kao sređuješ sto da ne bi napravio važan poziv, izgubiš fokus
3. Postoji horizontalna organizacija (to je ta svakodnevna, sa kalendarom i task listom) i vertikalna (manje akcije i projekti koje su dio većeg plana) Ja sam donedavno dok nisam vidio predavanje Davida Allena google-ovim radnicima sve moguće trpao u kategoriju projekti: imam školu a u njoj podprojekte raznih ispita i seminarski radova. Sada vidim da se mora napraviti hijerarhija, hoću da ne znam posdjedujem svoju firmu (najviši nivo), da bi to uspio moram završiti školu (srednji nivo) i zaraditi početni kapital na sadašnjem poslu (takođe srednji nivo) a iz te dvije obaveze na najnižem nivo su razni projekti (za školu 3-4 i za posao 5-6) Nema tu puno nekog pisanja, ali ima puno efikasnosti i organizacije, uvijek imaš perspektivu zašto nešto radiš.

Tags: gtd, david allen, greške

Ja imam odgovornost kao pobjednik da napravim nešto od svog života, jer on nije vječan kao kod hrišćana, ograničen je. Već sada kada izađem iz stana, može me naprimjer udariti auto na ulici, može se desiti da živ ne dočekam ovo veče i da ovaj dan stvarno bude moj zadnji dan. Svijet je pun zli i glupi ljudi, smrt i pohlepa vladaju na sve strane, nema pravde, lako se može desiti da i ja postanem žrtva „nepravednog“ svijeta. Moram ostaviti nešto iza sebe, stvoriti nešto veliko, učiniti ovaj svijet još ljepšim, meni je dato tako malo i zato moram da učnim tako puno. Trajanje mog života je tako kratko u tako ogromnom prostoru, vrijeme i svemir koje me okružuju teško je i zamisliti, ja sam kao gusjenica koja ima jedan kratki dan u ogromnim i nepreglednim livadama da do večeri postane leptir i umre.

Šta ako mi ovo stvarno i jeste zadnji dan, ali stvarno? Šta ako za razliku od nekih koji su mislili da će živiti dugo, ja znam da mi je ovo danas zadnji dan? Šta za razliku od svih onih koji će danas zaista umrjeti od bolesti, starosti, metka, udesa… ja to stvarno znam? Šta da uradim danas? Šta sam zabrljao u ovom svom kratkom životu,  šta sam trebao da uradim?

Tags: smrt, pobjeda, život

Ako bi se u nekoj džungli skupila grupa razumnih ljudi ovakav sistem bi možda i bio moguć, ali pošto su ljudi uglavnom nerazumna stvorenja po prirodi sklona pohlepi, mržnji i uništavanju ovakav sistem je praktično nemoguć. Pošto volim da izvučem sve ono što je život iz ovakvih stvari a da se ne bavim profesorskim mlaćenjem slame i šta bi bilo kad’ bi bilo, izvukao sam par korisnih činjenica za sebe iz teorije anarhizma koju sam površno upoznao kroz ovaj članak.

1. Vlast ne služi narodu, nego eliti koja je koristi da bi ostvarila svoje lične interese, u modernim društvima postoji uglavnom samo privid demokratije. Svrha postojanja: policije, sudstva , vojske, škole, medija je u tome da natjera narod na poslušnost i služenje interesima elita na vlasti bilo to silom ili prevsapitavanjem kroz škole i medije. To je upravo ono što sam mogao da vidim oko sebe od kada sam u politici, a prošao sam sve njene nivoe.
2. Škola i mediji su bitan dio tog sistema koji narod uči samocenzuri, poslušnosti, „isparvnim“ vrijednostima (dobro je ono samo što kaže društvo tj. elite koje manipulišu medijima)

Jedna stvar koju „ne volem“ jesu ona gomila licemjera koji misle da je uredu moliti se redovno i ići u crkvu pa si dobar i ićeš u raj,  a ovamo svakodnevno čine bezbroj grijehova: pohlepa, mržnja, zavist… što je i ljudski i nije za zamjeriti (sam drug mi je priznao, inače dobar poznavalac teme, da će malo ko da uđe u raj jer se gotovo niko ne pridržava svih pravila). Inače najveći vjernici u mom okruženju su ujedno i najveći grešnici: kriminalci, kik bokseri, jedan pop diler… to je ona kategorija ljudi koja daje najveće moguće priloge za crkvu, koja se redovno moli i obilazi manastire ali očito da im to ne smeta da ubijaju i povređuju ljude, da uništavaju živote – bitno je da se oni redovno mole.

Ne mogu tvrditi da Bog postoji i ne postoji i niko ne može, ali ovo su najbitnije činjenice koje znam i koji utiču na to kako ja doživljavam crkvu i Boga:

• Sama teorija o nastanku svijeta je pobijena, od vremena nastanka zemlje i ljudi čime je dokazano da sve što je u bibliji nije baš istina, ustvari pobijen je sam temelj biblije.
• Postojanje drugih religija, hrišćanstvo kroz istoriju obuhvata samo mali dio čovječanstva, a gdje idu kada umru svi drugi, postoji li više bogova i svaka religija ima svoj raj i pakao
• Crkva je kroz istoriju imala inkviziciju, vodila osvajačke ratove, služila gospodarima a ne narodu, obilato unutar crkve rade sa novcem, imaju cjenovnike za svadbe i sahrane a što bi rekao jedan moj drug: „kada uđeš u manastir kao da si ušao u samoposlugu“, uvijek sa strane imate prodavnicu koja uredno i papreno prodaje svoje proizvode.
• Ono zbog čega mi se crkva posebno ogadila jeste zadnji slučaj sa pedofilima unutar crkve, oni koji podržavaju zločine isti su kao i zločinci, dobar dio crkve je čini se stao iza tih bolesnika koji se slobodno šetaju unutar crkvi.
• Hrišćanski stil života je skromnost, opraštanje i pomoć drugima a kako svijet živi novac je najveći Bog, popovi voze dobra auta i imaju velike stomačine, klanja i ratovi na sve strane. Kakav je to Bog koji dozvolio Hirošimu, II svjetski rat, umiranja od gladi i bolesti? Zašto jedan čovijek ima 50 milijardi dolara, dok milijardu ljudi umire od gladi? Svijet je i više nego nepravedan.
• Nazovi čuda -ne oduševljavam se kada saznam da neki leš ne trune ili da se nove čarape raspadaju kada ih obučeš na nekog mrtvaca, šta više to mi zvuči smiješno i jadno kao dokaz da Bog postoji, ta nazovi čuda nisu odgovor kada pitam gore podvučeno pitanje, ne mogu se staviti u istu ravan. Crkva često ne dozvoljava raspravu jer su svi racionalni argumenti na strani teze da Bog ne postoji dok su samo čuda i imaginarne stvari na drugoj strani.

Ono što me „koči“ da u potpunosti priznam da Bog uopšte ne postoji jeste:

• Ponekad razmišljam o tome dok jedem neko voće kako je moguće da je od one crne, gorke i bljutave zemlje nastalo nešto tako slatko. Znam da se to naučno može objasniti ali to nije pravi odgovor, kako je moguć takav preobražaj bez učešća nekih moćnih i nepoznatih sila
• Pametni i cjenjeni ljudi unutar crkve, gdje postoji jedan broj zdravo razmuskih ljudi čije racionalne stavove duboko cijenim
• Šta se nalazi izvan našeg univerzuma, gdje je početak i kraj vremena?
• crkva jednim dobrim dijelom počiva na pravednim osnovama, na zdravim temeljima ravnopravnosti, pomoći drugima, činjenju dobrih dijela, nažalost sve to je ostalo zasjenjeno svim zlom koje se dešava.

Da bi bio normalan i prihvaćen danas, ovo su neke osobine, među mnogima, koje bi bilo poželjno da imaš:

• Sasvim je uredu da ti kćerci ili sestri uzor bude Jelena Karleuša ili Ceca, ne treba bilo šta da radi u životu ili da se školuje, neka se nafiluje silikonima i traži lovarnog balvana koji će je izdržavati
• Čitanje bilo čega sem tračerskih novina i dnevne politike znači da si kreten i da gubiš vrijeme, daleko korisnije je dreždenje sa društvom po raznim kafanama
• Poželjno je piti ko’ smuk, cool si ako možeš da popiješ gajbu piva a da se ne napiješ. Pušenje, takođe.
• Sasvim je ljudski da opališ ženu pesnicom ako je nevaljala, mislim ono može ti se oprostiti i ako zvekneš nekoga ko te naljuti, ti si u suštini dobar i ne treba da odgovaraš
• Bezveze je da nosiš majicu sa likom nekoga ko je ubio 5-6 ljudi, nađi nekoga ko je roknuo bar 1.000 – ispod nemoj, voliće te i vlast i narod, a bićeš faca i u društvu
• Cigane, Crnce,  Ješe, Pedere, druge narode, strance… jednom riječju sve ono što je drugačije od tebe mrzi i gazi. Svi su oni isti i normalno je da se svetimo svima za bombardovanja.
• Pare su smisao života, onima kojih ih imaju treba se klanjati do zemlje, treba sve da uradiš da budeš kao oni, ne biraj sredstva samo da što prije budeš kao oni. Ko jebe školu, budi maksimalno površan i moderan
• Bitno je da si vjernik, možeš da probereš pravila koja ti se sviđaju, uredu je da si pohlepan, da mrziš druge i ne pomažeš nikome dok se redovno moliš. Imaju i gori primjeri, možeš krasti i ubijati, oprostiće ti se ako kupiš najveći mogući krst za crkvu, daš bruku para sveštenicima i malo se pomoliš. Sveštenici  treba da prihvate bilo čije pare, samo Bog može da sudi.