Samouništenje zemlje

Nedavno sam pročitao da i Egipat pokušava da napravi atomsko oružije, očito niko ništa nije naučio iz Hirošime i Černobila i sve me ovo podsjeća na onu priču: „ako mogu komšije a što ne bih i ja“. Zbog tolike količine atomskog naoružanja, od svemira, pa širom planete i u rukama svakakvih budala kao što su Buš i Ahmedinedžad, sigurno ćemo za svoga života doživjeti da neko baci na nekoga atomsku bombu ili će se ponoviti neki novi Černobil. To nije dramatizovanje jer smo već imali izjave, prethodno pomenute dvojice, o mogućnostima upotrebe atomskog naoružanja + nekoliko kriza na ivici izbijanja atomskog rata i ko zna koliko incidenata kao npr. zadnji kada je u USA avion bombarder greškom natovaren sa 6 atomskih bombi preletio čitavu državu.

O opasnostima koje nose klimatske promjene sve se zna, ako ništa svih smo doživjeli raznolika čuda zadnjih godina sa klimom, npr. ja sam usred 12 mjeseca sjedio na vrhu Jahorine vani, pio kafu u običnoj majici i posmatrao planinu bez snijega. Bilo je i pregršt drugih pojava širom planete: kiše, poplave, suše, uragani (kao Katrina), velike vrućine, velike hladnoće… Najstrašnije je što trenutno ne postoji politička volja da se problem riješi, najvećim zemljama ne pada na pamet da poduzmu dovoljno radikalne akcije da se nešto ozbiljno uradi na ovom problemu. Ova nespremnost političara pokazuje da planetom vladaju velike korporacije i njihovi interesi – pohlepa ti velikih giganata mogla bi uništiti zemlju. Lako je primjetiti da je stanje sve gore i gore na vlastitoj koži i gotovo je izgledno da će doći do: podizanja nivoa mora, ekstremnih vrućina, velikih nestašica vode, suša koje uništavaju hranu…

Kako je moguće da na jednom kraju planete imamo ogroman broj ljudi koji izgledaju kao svinje sa po 200 kg dok na drugom kraju zemlje dijeca umiru od gladi i bolesti. Blizu milijardu ljudi ovog momenta živi sa ispod 1$ dnevno što je granica za ekstremno siromaštvo a u začarani krug se vežu i nepismenost, bolesti, ekstremizam… Mislim da je već sada nemoguće kontrolisti negativne pojave koje će se roditi iz ovoga kao što je terorizam, ratovi i razne zarazne bolesti. Ništa manjom opasnošću ne zrače ni svjetske vođe danas, svijet je bio puno ljepše i mirnije mijesto dok Džordž Buš nije ušao u Bijelu Kuću.

Sada to možda izgleda apokaliptično i nerealno ali ako se malo bolje sagledaju ovi problemi teško da će nas mimoići posljedice. Međutim i u istoriji je bezbroj primjera kada su loši scenariji izgledali daleki i nemogući pa su se desili kao npr. 11. septembar ili Hitler kojega su ignorisali ili hvalili pred II svjetski rat, pa se to svima odbilo od glavu. Za nadati se da će ipak pobijediti razum i da ćemo svi zajedno pronaći rješenja za ove probleme ali ako to ne uspijemo mislim da srljamo u kolektivno samoubisto.